Stara njemačka poslovica kaže “hrđao čovjek nije vrijedan kihanja” – i u toj poslovici ima dosta istine.

Ovako počinje što smo pronašli u časopisu.

“Domaćica” je list Beogradskog ženskog društva i njegovih podružnica. Izlazio je jednom mjesečno, dvomjesečno i tromjesečno. Osnovan je 1879. godine, a trajao je do početka Drugog svjetskog rata, dok u Prvom svjetskom ratu nije izlazio. Pratila je rad ženskih društava, obavještavala javnost o njihovom djelovanju, zapisnike sa sastanaka i izvješća o radu, a sadržavala je i priloge iz literature i prosvjetne priloge.

Povezani članci

U nastavku prenosimo dijelove teksta u izvornom obliku koji se odnose na savjete za liječenje kihavice.

kihanje

Stara njemačka poslovica kaže “hrđao čovjek nije vrijedan kihanja” – i u toj poslovici ima dosta istine. Kihanje je poput oluje; čisti zrak, a kihanje čisti organizam čovjeka i često ga u korijenu oslobađa teških, pa i najopasnijih bolesti.

Kihamo uglavnom zbog prehlade koja dolazi od pregrijavanja, pa ima ljudi koji se gotovo nikad ne riješe kihanja.

Ovo nije mjesto da dajemo medicinsko tumačenje što je kihanje, ne bi bilo od koristi, a i zamorilo bi ljude koji čitaju ovaj rad. Ali želimo pokazati kako se možemo zaštititi od kihanja i kako se liječiti.

Kako kihanje lako dolazi od manjeg ili grubog osipa protivno pravilima zdravstvene znanosti i zdravog razuma, ili od raznih iznenađenja, obično brzo prolazi. U većini slučajeva nije potrebno koristiti lijekove protiv njega, pa čak ni kada to nije štetno, jer, kako rekosmo, kihanje često sprječava druge bolesti.

Ako traje duže vrijeme, onda navečer popijte šalicu vrućeg čaja od zove, legnite u krevet, pokrijte se debelim poplunom i dobro se oznojite nekoliko sati. Naravno, dok se znojite, ne smijete ispod jorgana izvlačiti nogu ili ruku, niti se izlagati, jer ćete tek tada dobiti pravu prehladu; također se ne smijete prehladiti dok presvlačite košulju, jer to može imati najžalosnije posljedice. Također, kada legnete da se znojite, soba bi trebala biti topla.

Drugi način za ublažavanje kihanja je ako na lonac s kipućom vodom stavimo lijevak, ili još bolje kipuću od prstena (deve) i nad njim udišemo paru. Ali i tu treba biti jako oprezan, jer ako izađemo na zrak toplog lica, onda lako možemo dobiti crveni vjetar.

Ali kihanje može biti toliko loše da dobijemo temperaturu i moramo leći. Osjećamo blagu temperaturu, ponekad hladnoću, ponekad vrućinu, čak i pri najmanjem kihanju. Ali pravi hripavac je drugačiji; trese i trza naše tijelo, kao da je prava groznica, pa nam je i previše neugodno, jer “nismo ni bolesni ni zdravi”, ali se valjda više mučimo nego da smo teško bolesni.

Ako kihanje predugo traje, onda se to zove “gripa”, a to nije ništa drugo, nego jako ljuto kihanje, koje u nesretnom slučaju može uzrokovati smrt.